Škola u
Kamanju

Počeci školstva u Kamanju sežu u 1883. godinu kada je utemeljena Obća pučka škola. Nakon raspisivanja natječaja izabran je prvi učitelj Milan Poljak, a izvođenje nastave započelo je 12. siječnja 1885. godine. Nastavu je prve godine pohađalo ukupno 58 učenika. Od samih početaka zapisa u Spomenici spominje se šesteročlani Školski odbor koji je sudjelovao u upravljanju školom, a predsjednik je mogao biti i župnik. Nad školom su vršeni redoviti nadzori. Prvi ispit održan je 5. svibnja 1885. godine, a prema zapisima u Spomenici rezultati su bili sjajni. Prvi tečaj opetovnice u ovoj školi bio je šk. god. 1888./ 1889.

Već šk. god. 1891./1892. broj učenika popeo se na 174 pa je donesena odluka da nastava bude poludnevna, tj. jedan dio učenika išao je u školu prijepodne, a drugi dio poslijepodne. Problemi s pomanjkanjem prostora postali su alarmantni između 1911. i 1913. godine kada se broj učenika kretao oko 300 te se zbog toga nastava održavala i subotom i nedjeljom. Roditelji su rado upisivali djecu u školu, no svim molbama nije se moglo udovoljiti pa je svake godine ostajao velik broj neupisane djece. Učenici su marljivo pohađali nastavu u zimskim mjesecima, a u proljetnim i ljetnim rjeđe zbog poljskih radova i brige oko životinja. Roditelji učenika koji su često izostajali bili su opominjani od škole i Školskog odbora, a kad ni to nije pomoglo, kažnjavani su globom. Dosta brzo nakon osnivanja škole javio se i problem lošeg stanja zgrade u kojoj se održavala nastava.

Školski odbor je samo 12 godina nakon početka održavanja nastave zaključio da bi školsku zgradu trebalo popraviti jer je ruševna, a do 1936. godine školska zgrada je već bila u tako derutnom stanju iznutra i izvana da mnogi prolaznici nisu vjerovali da se u zgradi vrši školska obuka. Budući da za dogradnju nije bilo financijskih sredstava, Školski odbor je šk. god. 1937./1938. pristao na unajmljivanje prostora, a najprikladniji prostor našli su kod Stjepana Ladike iz Kamanja uz mjesečnu najamninu od 350 dinara.

U kolovozu 1938. počela je gradnja škole u Policama da se rastereti škola u Kamanju. Pomanjkanje prostora za obuku nije se znatnije riješilo čak ni nakon otvorenja škole u Policama kamo je premješteno preko stotinu učenika, stoga je zaključeno da bi u Kamanju valjalo dograditi još jednu školsku sobu s učiteljskim stanom ili sagraditi novu školsku zgradu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nastava se odvijala bez većih prekida, a broj učenika kretao se oko dvjesto.

Od 1953. do 1956. godine nastava se od 1. do 4. razreda odvijala u kombiniranim razrednim odjeljenjima (1. i 2. te 3. i 4. razred). Organizirane su i grupe Malih prirodnjaka, Literarna grupa i Glumačka grupa.

Dolaskom proljetnih dana učenici su izvodili praktične radove u vrtu. Školske godine 1956./1957. uvodi se peti razred, a nastava se izvodila u dva kombinirana odjeljenja. U studenom 1956. godine počela je s radom i dvogodišnja škola za odrasle, a obuka se održavala poslije redovne nastave, u kasnim poslijepodnevnim satima. Školske godine 1957./1958. uvodi se šesti razred pa škola postaje šestogodišnja, ali u tri odjeljenja. U školi je bila samo jedna učionica pa se radilo u 3 smjene po 3 sata (od 8:00 do 17:30 sati), a s radom je tada počeo i treći učitelj Filip Cigić. U školi su redovito održavane priredbe za Dan Republike, Dan dječje radosti, Majčin dan, Prvi maj, Dan mladosti, a učenici su išli na izlete u bližu i dalju okolicu.

Po novom Nastavnom planu i programu jedinstvenom za cijelu državu počelo se raditi šk. godine 1958./1959., ali i dalje u tri odjeljenja i tri smjene pa se počinju graditi temelji za nove prostorije u školi koje su bile prijeko potrebne. U travnju 1960. dolazi do reorganizacije škola po Općini pa se kao osnovne škole navode: Kamanje, Ozalj, Jaškovo, Žakanje, Kašt, Radatovići, Ribnik i Vivodina.

Sve ostale škole postale su područna odjeljenja, a školi Kamanje pripojeni su Bubnjarci. Iste godine započela je dogradnja škole u Kamanju. Godine 1961. u dograđenom je dijelu uređena jedna učionica u podrumu te je škola tada raspolagala s dvije učionice i zbornicom, a nastava je organizirana u 6 razrednih odjeljenja. Karlovački tjednik 1962. donosi vijest da je škola u Kamanju na području Općine Ozalj ostvarivala najbolje rezultate na kulturno-prosvjetnom polju.

Zbog pomanjkanja prostora 7. prosinca 1962. godine završena je i treća učionica i uvedena sedmogodišnja osnovna škola. Škola je tada imala 248 učenika, no i dalje su nedostajali kabineti i uprav ne prostorije.

Donošenjem Rješenja o ukidanju i spajanju osnovnih škola Narodnoga odbora Općine Ozalj 31. kolovoza 1963. godine ukida se Osnovna škola Kamanje i priključuje se Osnovnoj školi Ozalj, upravitelj područnog odjeljenja bio je Filip Cigić. Područno odjeljenje Kamanje radilo je u sastavu Osnovne škole Ozalj punih 30 godina (1963. – 1993.), po prvi puta kao cjelovita osmogodišnja osnovna škola s 8 čistih razrednih odjeljenja. Godine 1967. škola je imala 266 učenika, a raspolagano je sa samo 4 učionice. Školske godine 1968./1969. obnovljena je i uređena školska zgrada, tj. postavljena je fasada te su izvršeni popravci na limariji i stolariji. Škola je tada radila u dvije smjene, a po prvi puta održana je prednastava za učenike 1. razreda te je uvedena i dodatna nastava u višimi nižim razredima.

Godine 1969. povodom Dana Republike održana je u Kamanju velika proslava uz otkrivanje spomen-ploče palim borcima i žrtvama fašističkog terora na južnoj fasadi školske zgrade. U ljeto 1970. asfaltirana je cesta uz školu do kapelice.

Školske godine 1971./1972. s radom započinje tzv. mala škola čija je svrha bila uvođenje učenika predškolskoga uzrasta u nastavu. Godine 1972. na vlastiti zahtjev Stjepan Tomas prestao je biti obnašatelj dužnosti upravitelja škole. Iste godine po prvi se puta u više razrede uvodi Sat razrednika kao organizirani rad razrednika na rješavanju problema rada razreda.

Školske godine 1973./1974. Filip Cigić postaje v. d. direktora OŠ „Slava Raškaj“ Ozalj. Nastavni se rad za 220 učenika odvijao u 5 učionica od kojih su neke bile nefunkcionalne, a nedostajale su prostorije za održavanje nastave Tjelesnog i Tehničkog odgoja. Godine 1991. Filip Cigić podnio je Savjetu škole neopoziv zahtjev za razrješenje vršitelja dužnosti direktora škole, a za novu v. d. direktora imenovana je Zdenka Novak, tadašnja pedagoginja OŠ „Slava Raškaj“.

Budući da je 1993. godine Žakanje odvojeno od Općine Ozalj i tako postalo samostalna općina, mijenja se i ustrojstvo škole Kamanje. Od šk. god. 1993./1994. djeluje kao PŠ Kamanje unutar novonastale samostalne Osnovne škole Žakanje. Time je ukinuto i radno mjesto upravitelja škole, a uvedena je funkcija ravnatelja na koju je imenovan Željko Car.

U svibnju 1996. za ravnatelja Osnovne škole Žakanje imenovan je Dane Ugarković. Školske godine 1997./ 1998. počeli su pripremni radovi za početak gradnje 800 m2 prostora škole. U svibnju 1999. građevinski je završena, a 24. studenog 1999. godine svečano je otvorena nova školska zgrada Područne škole Kamanje. Nastava se tada odvijala u 6 učioničkih prostora u novoj zgradi te u 2 učionička prostora u staroj zgradi, čime je riješen problem odvijanja nastave u dvije smjene. Školske godine 2000./2001. u Kamanju je uređeno i asfaltirano novo školsko igralište.

U svibnju 2009. ravnateljicom je imenovana Vesna Hajsan-Dolinar. Škola je 2010. godine dobila nagradu Najljepši školski vrt u kategoriji područnih škola kontinentalne Hrvatske. Voditeljica PŠ Kamanje Ana Košpić zajedno s ostalim djelatnicima mnogo je truda i vremena tijekom godina ulagala u uređenje školskoga vrta. Godine 2013. u školi je uređena multimedijska učionica s videokonferencijskom opremom za poučavanje na daljinu. U novoj školskoj zgradi iste je godine uređena još jedna učionica te knjižnica pa se nastava od tada, osim TZK-a, u cijelosti odvijala u novoj zgradi. Uređena je i školska kuhinja za podjelu toplih obroka koji se pripremaju u matičnoj školi u Žakanju i voze učenicima u Kamanje.

U lipnju 2017. godine novom ravnateljicom imenovana je Jasmina Katunić. Početkom kolovoza 2019. srušena je dotrajala stara školska zgrada11, a na njezinom mjestu počela je gradnja školske sportske dvorane. Sama izgradnja dvorane i uređenje okoliša oko nje stajalo je 7,8 milijuna kuna, a projekt je financirala Karlovačka županija vlastitim novcem, novcem iz fondova Europske unije i novcem MZO-a. Uporabnu dozvolu dvorana je dobila 19. ožujka 2021. godine. U petak, 9. svibnja 2021., uz zgradu PŠ Kamanje svečano je otvorena jednodijelna školska sportska dvorana.

Otvorenju su prisustvovali ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, zamjenica županice Karlovačke županije Vesna Hajsan-Dolinar, ravnateljica škole Jasmina Katunić, zamjenik načelnika Općine Kamanje Josip Ribarić, članovi Školskog odbora OŠ Žakanje te ostali uvaženi gosti. Zbog epidemioloških mjera uzrokovanih COVID-om 19 broj uzvanika bio je strogo ograničen pa nisu svi učenici i učitelji mogli biti prisutni na svečanosti. Program dobrodošlice koji su pripremili učenici bio je snimljen prethodno i projiciran na platnu u samoj dvorani, a prijenos svečanosti otvorenja dvorane praćen je virtualno u učionicama. Nakon izgradnje dvorane dodatno su uređeni okoliš škole, školski vrt i učionica na otvorenom. U samoj školi u učionicama su postavljene još tri pametne ploče, uveden je videonadzor škole te je u studenom 2023. s radom počeo produženi boravak. Time su izjednačeni uvjeti rada matične i područne škole.

Područna škola Kamanje šk. god. 2023./2024. ima 88 učenika te je jedina preostala područna škola koja još djeluje u sklopu Osnovne škole Žakanje.